Toruvio.—Dekkvar aŭ dekkvin denarojn?
Menciguela.—Jes, patro.
Agueda.—Kion? Vi diris ankoraŭ "Jes, patro!" (Ŝi batas ŝin) Prenu tion, prenu tion, pro via malobeo!
Toruvio.—Ne tuŝu la knabinon....
Menciguela.—He, patrino! he, patro! ne mortigu min!
Alojo (alvenante).—Kio estas tio? Genajbaroj, kial vi tiel batas tiun ĉi knabineton?
Agueda.—Ho, sinjoro (montrante ŝian edzon), tiu ĉi malbonulo celas doni senpage ĉion, kion ni posedas; li tute volas ruinigi la domon. Olivoj tiel dikaj kiel juglandoj!...
Toruvio.—Per la prapatraj ostoj! Mi ĵuras ke ili ne estas eĉ tiel dikaj kiel milisemoj!
Agueda.—Sed mi certigas jese.
Toruvio.—Sed mi neas tion, kion vi certigas.